Povijest grada Vukovara

Vukovar je grad smješten u istočnoj Hrvatskoj, na rijeci Dunav. Početci ovog grada sežu daleko u prošlost, točnije 3000 godina prije nove ere, kada su prvi stanovnici živjeli na području danas poznatom arheolozima kao Vučedol. Preko područja grada Vukovara u prošlosti su prolazile brojne kulture, kao Kelti, Indo-Europljani, Iliri, Rimljani, a trenutni stanovnici počeli su se doseljavati u 9. stoljeću.

Ime grada potječe od rijeke Vuka , koja protječe kroz grad.  U 10. stoljeću Hrvatska je ušla u zajednicu koja je imala incidenciju razvoja grada. 1231. godine, grad je dobio status slobodne kraljevske općine.

Od 18. stoljeća, Franjevački redovnici vodili su škole u Vukovaru.  Postojala je i Grko-katolička crkva koju je osnovala Srpska pravoslavna crkva, te židovska nacionalna škola u kojoj se nastava odvijala na njemačkom i hrvatskom jeziku.

Na početku 20. stoljeća komunistički je pokret počeo rasti i dobio je puno potpore u gradu Vukovaru. Nakon Drugog svjetskog rata, komunistička partija nacionalizirala je sve privatno vlasništvo, kao i imovinu Jana Bate, češkog industrijalca koji je imao tvornicu gume i obuće - Bata, osnovanu 1930-tih.  Ova tvornica bila je glavni razlog migracije (što prisilne što dobrovoljne) ljudi iz Bosne. Like i istočne Srbije u Vukovar.  Grad Vukovar tako je sredinom prošlog stoljeća postao većinom grad doseljenika i imigranata.

Do tog trenutka, u gradu je već živjelo više etničkih skupina, a najveće su bile Hrvati, Srbi, Nijemci i Austrijanci (do 1945.) te Rusi, Mađari, Slovaci, Ukrajinci i druge manje skupine koje su činile preostali dio ukupne populacije.

Rat koji je trajao od 1991. do 1995. uništio je grad gotovo do temelja, kao i veći dio međuljudkih i međuetničkih odnosa.

1998. godina označila je početak restauracije objekata, industrije, ali i reizgradnje odnosa između ljudi.

KULTURNA RAZNOLIKOST

Područje grada Vukovara i njegova okolica kroz povijest su bili važna raskrsnica; mjesto gdje su mnoge kulture živile u miru, ali i mjesto brojnih sukoba. Promjene u populaciji kroz povijest mogu se kontinuirano pratiti unazad pet tisuća godina zahvaljujući bogatim arheološkim nalazištima.

VUČEDOSKA GOLUBICA

Vukovarska regija dom je brojnim arheološkim nalazištima koji datiraju iz bakrenog doba te ranog i kasnog željeznog doba, a koji nam govore o životu ilirskih i keltskih plemena na ovom području.  Vučedolska kultura iznimno je važna za ovo područje, a ime je dobila po arheološkom nalazištu Vučedol, udaljenom 5 kilometara nizvodno Dunava od Vukovara. Vučedolska kultura potječe iz bakrenog doba i trajala je između 2150. i 1850. god prije nove ere. Vučedolska golubica, pronađena 1938. godine, postala simbol je grada Vukovara.

RIMLJANI I SLAVENI

U Vukovarskoj regiji  postoji nekoliko važnih rimskih lokaliteta, kao što su Sotin, Ilok i Tovarnik. Nakon pada Rimskog Carstva, selidbe velikih plemena i avarsko-slavenske ekspanzije u 6. stoljeću donijele su velike promjene. Područje između Dunava i Save postalo je mjesto velikih sukoba i područje od velikog interesa i važnosti za moćne države tog vremena.  U tom periodu, prva hrvatska plemena naselila su ova područja i osnovali svoja naselja.

TURSKA EKSPANIZIJA I AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA

U vrijeme Hrvatskog ujedinjenja sa Mađarskom, Vukovar i susjedni mu grad Ilok, služili su kao utvrde koje su čuvale hrvatski identitet u području između Dunava i Save. Nakon vremena vladavine Turaka (1526. - 1687.), gotovo cijelu regiju Vukovara kupio je njemački grof Eltz koji je utjecao na ekonomski i kulturni razvoj regije tokom iduća dva stoljeća.  Grad Vukovar i njegova okolica prošla je kroz brojne kuturalne promjene, budući da je kroz  stoljeće stalno bila pod utjecajem dvije različite kulture; jedne od srane zapadne i istočne Europe, te druge od strane Balkana.

JUGOSLAVIJA

Nakon 1918. godine i pada Austro-Ugarske Monarhije, Vukovar, kao dio Hrvatske, pripadao je u nekoliko država koje su formirali južnoslavenski narodi, a od kojih je najvažnija Jugoslavija, nastala nakon Drugog svjetskog rata.

Kroz 20. stoljeće brojne nacionalnosti živjele su u Vukovaru, gradu koji se dičio multinacionalnom tradicijom. 1990. godine, od 44 639 ljudi koji su živjeli u gradu, 47% bili su Hrvati, 32% Srbi, 1,5% su Mađari, a 0,2% Nijemci. Velik postotak (18,8%) činili su narodi druge nacionalnosti. No, oko polovice tog postotka bili su ljudi koji su se izjasnili kao Jugoslaveni.

Nakon Drugog svjetskog rata, Vukovar se razvio u iznimno snažano tekstilno i prehrambeno središte, te postaje jedan od najrazvijenijih gradova bivše Jugoslavije. Vukovar je bio predivno i prosperitetno mjesto za život, čiji ponos i dika je bila multinacionalnost.

RAT U VUKOVARU

Granatiranje Vukovara (od strane Jugoslavenske narodne armije) započelo je 24. kolovoza 1991., nakon čega je slijedilo tri mjeseca opsade grada. 18. studenog 1991. grad Vukovar je pao. Bio je u potpunosti uništen. Grad je mjesecima bio okupiran od strane JNA, te je trpio srpske vojne napade. Branitelji, samostalno organizirani budući da  Hrvatska u to vrijeme nije imala vojsku, branili su grad 87 dana. Procjenjuje se da je 4000 branitelja i civila u Vukovaru poginulo, 800 odvedeno, a 22.000 su bili prisiljeni napustiti grad kao prognanici.

Grad Vukovar u svijetu je poznat po pretrpljenim ratnim razaranjima, najgorim u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Obrana Vukovara poznata je među vojnim analitičarima kao usporedna s Bitkom za Staljingarad, iako je bila manjeg opsega.

Danas, Vukovar je simbol Hrvatskog otpora, nesavladljiv herojski grad. Ujedno je i simbol mira, grad koji odražava hrabrost svojih branitelja.

MIRNA REINTEGRACIJA